{"id":1615,"date":"2024-04-26T05:00:41","date_gmt":"2024-04-26T05:00:41","guid":{"rendered":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/arna-frana-2\/"},"modified":"2024-04-26T05:01:43","modified_gmt":"2024-04-26T05:01:43","slug":"arna-frana-2","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/arna-frana-2\/","title":{"rendered":"Arna Frana"},"content":{"rendered":"
\n \n
\n
\n
\n

Do 8. svibnja 2006. moj je \u017eivot bio sasvim obi\u010dan \u2013 i tada sam rodila Arnu Franu.\nDo tada sam imala malu obitelj, curicu od dvije godine, ideju kako je lijepo da ne\u0107e biti velika dobna razlika me\u0111u njima dvjema.<\/p>\n

\n \n <\/p>\n

Od tog dana planovi prestaju.\nKao majka s iskustvom, mislila sam: Pro\u0161la sam jedan poro\u0111aj, sve je to isto, imam dijete, znam sve\u2026 To jutro probudila me bol, u snu mi je puknuo vodenjak. \u010cetiri-pet tjedana prerano. Jurenje u bolnicu, poro\u0111aj koji nije imalo veze s onim prvim. Osje\u0107aj potpune nemo\u0107i i onaj osje\u0107aj da ne\u0161to nije u redu.\nPri poro\u0111aju Arna nije zaplakala. Hitno je odvezena na neonatologiju. Nisam je ni vidjela. Samo su mi rekli: \u201eRodili ste curicu.\u201c Gdje je tu onaj trenutak kada zaboravi\u0161 svu bol poro\u0111aja jer dr\u017ei\u0161 svoje dijete u rukama? Nema ga. Samo praznina i osje\u0107aj kao da ti je netko otrgnuo komad srca i oteo ga. Uz sve to, bez ikakve informacije \u0161to se doga\u0111a.\nPrvi sam je put vidjela tog poslijepodneva u inkubatoru. U usporedbi sa svojom sekom, Arna je bila malena, 46 cm duga\u010dka i 3150 g te\u0161ka \u2013 \u201c\u0161tru\u010dica\u201c. Sve se brzo razvijalo: sutradan je preba\u010dena u grijani kreveti\u0107, dojenje nam je i\u0161lo bez problema, petnaesti dan otpu\u0161tena je ku\u0107i kao zdravo novoro\u0111en\u010de. Za mene, tu je najgora no\u0107na mora zavr\u0161ila.\nDo prvog pedijatrijskog pregleda!\nTermini neurorizi\u010dno dijete, neuropedijatar, fizijatar, ultrazvuk mozga, vje\u017ebe, baby handling \u2013 sve je to bilo strano. Arna je bila hiperosjetljiva na zvukove, budila se na svaki \u0161um. Svakodnevni odlasci na vje\u017ebe, u to ukomponirati dvogodi\u0161njakinju koja je na kraju strunja\u010de korigirala svoju lutku \u2013 trebalo joj je pribli\u017eiti sve \u0161to se doga\u0111a sa sestricom. Dogurali smo i do gmizanja, gugutanja, prvih brbljanja. Onaj osje\u0107aj da ne\u0161to nije u redu jo\u0161 uvijek je bio prisutan, iako su me i lije\u010dnici tje\u0161ili da je nepravedno uspore\u0111ivati je sa starijom k\u0107eri, da je ro\u0111ena ranije, da \u0107e u kona\u010dnici sve vi\u0161e-manje biti u redu. Samo treba strpljenja.\nAli nije bilo u redu. Kada je imala osam mjeseci, Arna je dobila gripu s temperaturom 41,7\u02daC. Odlazimo na hitnu, gdje su joj uspjeli smanjiti temperaturu za samo jedan stupanj. Sami je vozimo na hitnu na Rebro, jo\u0161 uvijek nesvjesni \u0161to se doga\u0111a. S Rebra je preba\u010dena na intenzivnu u Zaraznoj bolnici. Predala sam njezino maleno tijelo lije\u010dnicima u ruke \u2013 i \u010dekali smo. Moj otac, suprug i ja, svatko na svom kraju hodnika, u ti\u0161ini. Nakon nekog vremena iza\u0161ao je lije\u010dnik, do\u0161ao do nas i rekao: \u201cOtkazalo je lijevo plu\u0107no krilo, nalazi se u stanju kome, di\u0161e pomo\u0107u respiratora\u2026Prema na\u0161im procjenama, nismo sigurni da \u0107e \u017eivjeti jo\u0161 dva sata. Mama, sestra \u0107e vas pripremiti da mo\u017eete u\u0107i u boks na pet minuta ioprostiti se od svog djeteta.\u201c\nHodala sam, a nisam bila prisutna. To se ne doga\u0111a meni! U\u0161la sam u prostoriju ogra\u0111enu staklima i prepunu raznih aparata, pi\u0161tanja \u2013 tu se nalazila moja Arna. Le\u017eala je bespomo\u0107no, prepuna cjev\u010dica, \u017ei\u010dica, bojala sam se pri\u0107i joj. Uhvatila sam je za ru\u010dicu i kroz jecaj gotovo vikala na nju: \u201eRodila sam te da \u017eivi\u0161, ne da umre\u0161! Bori se!\u201c\nU tom je trenutku udahnula i suza joj je krenula iz lijevog oka.\nKada sam iza\u0161la, tra\u017eila sam lije\u010dnika da mi ka\u017ee termine posjeta, na \u0161to mi je nastojao objasniti da ne\u0107u imati koga posjetiti jer je nemogu\u0107e da se izvu\u010de iz takvog stanja. Ponudili su mi i sedative, ali bila sam uporna, htjela sam kao i ostali roditelji popis stvari koje su potrebne mome djetetu za vrijeme boravka na njihovu odjelu, popis telefonskih brojeva, vrijeme posjeta \u2013 jer ja \u0107u imati kome do\u0107i! Na putu prema ku\u0107i grlila sam dekicu u kojoj sam je nosila i smi\u0161ljala kako to objasniti Mari, kako joj objasniti da mo\u017eda vi\u0161e nikada ne\u0107e vidjeti svoju sestricu?\nNakon osam dana respiratora i dvadeset dana borbe s temperaturom preba\u010dena je na Rebro na daljnje pretrage. Novi \u0161okovi, prilago\u0111avanja, pitanja kad \u0107emo napokon doma. Na\u0161la sam se u hrpi stranaca, roditelja koji su znali ime svakoj sestri. Znala sam se poslije na\u0161aliti da sam toliko vremena provela na odre\u0111enim odjelima da sam znala ne samo imena sestara nego i njihovih ku\u0107nih ljubimaca. Nakon tri mjeseca Arna je do\u0161la ku\u0107i. U bolnicu je oti\u0161la s devet kilograma, a ku\u0107i se vratila s jedva pet. I sve nanovo: uporno vje\u017ebanje, vi\u0161esatno hranjenje.\nMorala sam zaboraviti \u0161to je bilo i \u0161to je Arna mogla prije. Ovo je sada Arna! <\/span>\n <\/p>\n

\n \n \n <\/span>\n
\n <\/p>\n

Redom je krenula ponovna hospitalizacija na Rebru, ovoga puta \u010detiri mjeseca. Nakon toga kratko razdoblje kod ku\u0107e uz \u010deste izlete na Srebrnjak, pa operacija katarakte na Rebru, pa godinu dana Srebrnjaka \u2013 i to po principu dvadeset dana dnevne bolnice, tjedan dana doma, petnaest dana intenzivne, i tako u krug. Dosegnule smo razdoblje kada smo vi\u0161e od pola njezina \u017eivota provele po bolnicama. Uz sve to i\u0161lo je \u017eongliranje i poku\u0161aj odr\u017eavanja obitelji. Baka i djed preuzeli su brigu o Mari dok sam ja bila s Arnom, a tata je radio i razvozio potrebne stvari za Arnu u bolnici.\nZadnjom hospitalizacijom na Srebrnjaku u jesen 2008. situacija je postala ozbiljnija. Arna je postala ovisna o kisiku, javile su se alergije na hranu. Na\u0161 drugi dom Srebrnjak postao je premalen za na\u0161e velike probleme, i Arna je preba\u010dena u Klai\u0107evu. Stanje se pobolj\u0161avalo i netom prije nego \u0161to je trebala biti otpu\u0161tena ku\u0107i, dobila je virusni bronhitis. Vi\u0161e nije mogla disati samostalno. Opet je zavr\u0161ila na respiratoru. Infekti su se nizali. Pet tjedana izazvane kome, uz poku\u0161aje odvajanja od respiratora, od nade do ponovnih crnih prognoza.\nNakon razgovora s lije\u010dnicama i na moju molbu da je \u017eelim doma bez obzira na sve \u2013 makar to zna\u010dilo da \u0107e biti na respiratoru 24 sata \u2013 bila sam spremna u\u010diti i brinuti se za nju.\nU kakvom god stanju bila \u2013 ona je moja!\nDobila je traheostomu, na\u010dinjen joj je otvor u du\u0161niku u koji je umetnuta kanila i tim putem \u201edodan\u201c jo\u0161 jedan otvor za disanje. Arna je i dalje bila ovisna o kisiku i respiratoru. Uspjela je do\u0107i do faze da preko dana di\u0161e samostalno uz dodatak kisika, a po no\u0107i uz potporu respiratora, a hrani se preko sonde.<\/p>\n

Arna i danas tako \u017eivi.\nKrenula je moja obuka, silna papirologija da bismo dobili sve potrebne aparate i potro\u0161ni materijal. Na\u0161 je dom prilago\u0111en Arninim potrebama. Maleni ali \u0161areni, do detalja organiziran odjel intenzivne njege bio je spreman za njezin dolazak nakon pet mjeseci provedenih u bolnici. Tako sam ja, od osobe koju bi polegli za vrijeme va\u0111enja krvi u laboratoriju, odrasla u nekoga tko uz Arninu baku, moju majku, mijenja kanilu, sondu za hranjenje\u2026\nKratko vrijeme imali smo obitelj na okupu uz \u010deste izlete i hospitalizacije na odjelu intenzivnog lije\u010denja Klai\u0107eve bolnice. Svaki je put bilo kriti\u010dno. Kad sam smogla snage zatomiti svoju sebi\u010dnost i \u017eelju za posjedovanjem, pro\u0161aptala sam joj na uho: \u201eAko nema\u0161 snage i ne mo\u017ee\u0161 dalje, razumijem te\u2026 Volim te posebno!\u201c Tada sam postala pomirena i jaka.\nArnine primarne dijagnoze su cerebralna paraliza i kroni\u010dna respiratorna insuficijencija, iz kojih proizlazi pove\u0107i broj popratnih.\nKroz sve te uspone, padove i brojne hospitalizacije upoznala sam puno roditelja. S nekima sam ostala u kontaktu i bili smo tu jedni za druge. Rodila su se prijateljstva, a mnoga su se profiltrirala Arninim ro\u0111enjem.\nDobila sam prijateljice s kojima ne izmjenjujem informacije o novim modnim dodacima nego o ja\u010dini vakuuma aspiratora, ili smo zajedno ma\u0161tale o tihom aspiratoru. U startu sve se \u010dini tako nedose\u017eno, onda smo malo po malo uspjele ostvariti svoje ciljeve.\nTako se rodila ideja: nas se \u010detiri ionako zajedni\u010dki borimo kroz svakodnevnicu, pa smo tu na\u0161u povezanost, zajedni\u0161tvo i \u017eelju da pomognemo roditeljima koji se nalaze u istoj ili sli\u010dnoj situaciji preto\u010dile u udrugu.<\/p>\n

Tako je nastala Udruga roditelja vitalno ugro\u017eene djece Kolibri\u0107i. Tu smo jedni za druge u borbi s administracijom, zakonima, neprihva\u0107anjem, neinformiranosti okoline, u najgorim trenucima tuge zbog gubitka djeteta. Dijelimo suze, brige, na\u017ealost i iskustva o krahovima brakova, informacije o aparatima, potro\u0161nom materijalu\u2026 Dijelimo i radost \u2013 jer Kolibri\u0107i su samo djeca.\nNakon razvoda, samohranog maj\u010dinstva, straha od \u201cpu\u0161tanja\u201c nove osobe u \u017eivot moje djece, u moj \u017eivot, trudno\u0107a, novi brak, ro\u0111enje moje tre\u0107e k\u0107eri Mirte, kojoj su Mare i Arna ponosne velike sestre, netko Arninu i moju pri\u010du mo\u017ee smatrati hrabro\u0161\u0107u, netko ludo\u0161\u0107u \u2013 ja ne definiram. Mare, Mirta, suprug i ja \u017eivimo uz na\u0161u Kolibricu dan po dan.<\/p>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/section>\n \n \n \n \n \n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Do 8. svibnja 2006. moj je \u017eivot bio sasvim obi\u010dan \u2013 i tada sam rodila Arnu Franu. Do tada sam imala malu obitelj, curicu od dvije godine, ideju kako je lijepo da ne\u0107e biti velika dobna razlika me\u0111u njima dvjema. Od tog dana planovi prestaju. Kao majka s iskustvom, mislila sam: Pro\u0161la sam jedan poro\u0111aj, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":2,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1615"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1615"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1615\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1752,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1615\/revisions\/1752"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1615"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}