{"id":1658,"date":"2024-04-26T05:01:24","date_gmt":"2024-04-26T05:01:24","guid":{"rendered":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/nikola-2\/"},"modified":"2024-04-26T05:01:50","modified_gmt":"2024-04-26T05:01:50","slug":"nikola-2","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/nikola-2\/","title":{"rendered":"Nikola"},"content":{"rendered":"<div class=\"\" style=\"\" >\n  \n    <section class=\"u-clearfix u-section-1\" id=\"sec-0f1e\">\n      <div class=\"u-clearfix u-sheet u-valign-middle u-sheet-1\">\n        <div class=\"fr-view u-align-left u-clearfix u-rich-text u-text u-text-1\">\n          <p id=\"isPasted\">Jedna od osniva\u010dica udruge Kolibri\u0107i, Anamarija Bartolin\u010di\u0107, mislila je da njezin Nikola zbog preranog poro\u0111aja ne\u0107e pre\u017eivjeti. No ono \u0161to je mogla biti tragedija, za Anamariju je postalo izazov. Unato\u010d savjetima lije\u010dnika, mali\u0161ana je dovela ku\u0107i i svoj \u017eivot promijenila iz temelja. A potom je osnovala udrugu roditelja vitalno ugro\u017eene djece kako bi pomogla i drugima.<\/p>\n          <p style=\"box-sizing: border-box; margin: 0.85em 0px; padding: 0px; border: 0px rgb(0, 0, 0); font-style: normal; font-variant-ligatures: normal; font-variant-caps: normal; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-weight: 400; font-stretch: inherit; font-size: 15px; line-height: inherit; font-family: &quot;open sans&quot;, Helvetica, Arial, sans-serif; font-optical-sizing: inherit; font-kerning: inherit; font-feature-settings: inherit; font-variation-settings: inherit; vertical-align: baseline; color: rgb(0, 0, 0); letter-spacing: normal; orphans: 2; text-align: start; text-indent: 0px; text-transform: none; widows: 2; word-spacing: 0px; -webkit-text-stroke-width: 0px; white-space: normal; background-color: rgb(248, 248, 248); text-decoration-thickness: initial; text-decoration-style: initial; text-decoration-color: initial;\">\n            <img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/kolibrici.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/hero-nikola.jpg\" width=\"570\" style=\"width: 570px;\" class=\"fr-dib fr-fic\">\n          <\/p>\n          <p>Ne\u0161to \u0107e me trajno promijeniti nabolje<\/p>\n          <p>Sve je u mojem \u017eivotu bilo \u0161kolski. Srednja \u0161kola, odlika\u0161ica oslobo\u0111ena mature, fakultet.&nbsp;Girl meets a boy. Diploma u rekordnom roku. Posao. Preseljenje u vlastiti stan. Po\u010detak zajedni\u010dkog \u017eivota. Magisterij. Brak nakon 10 godina veze. Nakon dvije godine braka blagoslov u obliku prekrasne plavooke djevoj\u010dice.<\/p>\n          <p>Jedne smo godine na poslu \u010ditali godi\u0161nji horoskop i mojoj kolegici koja je visoka, jako krupna i voli papati, pisalo je da \u0107e idu\u0107e godine patiti od anoreksije. Smijali smo se do suza i otad je \u010ditanje godi\u0161njeg horoskopa postalo tradicija koju smo prakticirali nakon povratka s novogodi\u0161njega kolektivnog odmora. Te sam, 2009. godine, sjedila u uredu sa svojom dobrom prijateljicom i povjerila joj svoje horoskopske slutnje: \u201eImam osje\u0107aj da me u ovoj godini \u010deka neko stra\u0161no iskustvo. Kao da se pribli\u017eavam ogromnom zidu. Bit \u0107e to ne\u0161to \u0161to \u0107e me trajno promijeniti nabolje, velika bolna \u017eivotna lekcija\u2026\u201c<\/p>\n          <p>Ro\u0111en u 25. tjednu trudno\u0107e<\/p>\n          <p>Nekoliko mjeseci nakon toga zatrudnjela sam i ubrzo smo saznali da \u0107e na\u0161a djevoj\u010dica dobiti brata. Sre\u0107i nije bilo kraja. Suprug je odmah izabrao ime \u2013 Nikola. Budu\u0107i da sam se u prethodnoj trudno\u0107i u 30. tjednu po\u010dela otvarati, lije\u010dnik je odlu\u010dio da trebam mirovati. U 23. tjednu trudno\u0107e po\u010delo je blago krvarenje. Pregled je otkrio prolaps vodenjaka i hitno sam preba\u010dena u bolnicu na strogo mirovanje. Rodila sam u 25. tjednu trudno\u0107e. Nikola je imao 910 grama. Odmah nakon poro\u0111aja pri\u0161ao mi je neonatolog i rekao: \u201eBeba je u jako, jako lo\u0161em stanju. Mislim da ne\u0107e pre\u017eivjeti no\u0107.\u201c Pre\u017eivio je no\u0107. Pa jo\u0161 jednu, pa jo\u0161 jednu.<\/p>\n          <p>Danima sam bila paralizirana od straha. Dva tjedna nakon poro\u0111aja otpu\u0161tena sam iz bolnice. Nikola je ostao na neonatologiji. Do\u0161la sam ga pogledati prije odlaska. De\u017eurna mi je lije\u010dnica rekla: \u201eGospo\u0111o, imate doma zdravu k\u0107er. Idite ku\u0107i, posvetite se njoj i zaboravite na Nikolu. On nema nikakve \u0161anse da pre\u017eivi, a ako se to slu\u010dajno i dogodi, bit \u0107e toliko te\u0161ko o\u0161te\u0107en da \u0107e za njega biti najbolje da ga smjestite u neku ustanovu.\u201c<\/p>\n          <p>\n            <img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/kolibrici.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/nikola1-225x300-1.jpg\" width=\"225\" style=\"width: 225px;\" class=\"fr-dib fr-fic\">\n          <\/p>\n          <p>Svijet je stao<\/p>\n          <p>Vratila sam se ku\u0107i. \u010cinilo se da je svijet stao. Pokazalo se da je to iluzija \u2013 naime, ja sam stala, a svijet je nastavio. Ubrzo sam shvatila da mi u po\u0161tanski sandu\u010di\u0107 i dalje pristi\u017eu ra\u010duni, hladnjak stoji prazan, moja djevoj\u010dica treba nove cipele. A ja stojim. Jednu sam ve\u010der \u010ditala pri\u010du za laku no\u0107 svojoj princezi kada me ona ozbiljno pogledala, kako to mo\u017ee samo dijete od tri i pol godine, i upitala: \u201eMama, za\u0161to su ti o\u010di stalno tu\u017ene?\u201c To mi je bio prvi poziv za bu\u0111enje.<\/p>\n          <p>Nikola je premje\u0161ten u jedinicu intenzivnog lije\u010denja u Klinici za dje\u010dje bolesti u Klai\u0107evoj. To je mjesto bilo njegov dom idu\u0107ih 13 mjeseci. Operacije su se nizale jedna za drugom (crijeva dvaput, o\u010di, otvaranje du\u0161nika); cijelo je vrijeme bio na respiratoru. Krenule su reanimacije; crne, pa jo\u0161 crnje prognoze. Slu\u0161ala sam savjete lije\u010dnika i ulagala silnu koli\u010dinu energije da se ne ve\u017eem za njega. Znala sam da ne\u0107u pre\u017eivjeti ako ga zavolim, a on umre. Molila sam Boga da ga uzme k sebi i okon\u010da agoniju koju prolazi i on i cijela na\u0161a obitelj. Nije me poslu\u0161ao.<\/p>\n          <div style=\"box-sizing: border-box; margin: 0px; padding: 0px; border: 0px rgb(0, 0, 0); font-style: normal; font-variant-ligatures: normal; font-variant-caps: normal; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-variant-alternates: inherit; font-weight: 400; font-stretch: inherit; font-size: 15px; line-height: inherit; font-family: &quot;open sans&quot;, Helvetica, Arial, sans-serif; font-optical-sizing: inherit; font-kerning: inherit; font-feature-settings: inherit; font-variation-settings: inherit; vertical-align: baseline; color: rgb(0, 0, 0); letter-spacing: normal; orphans: 2; text-align: start; text-indent: 0px; text-transform: none; widows: 2; word-spacing: 0px; -webkit-text-stroke-width: 0px; white-space: normal; background-color: rgb(248, 248, 248); text-decoration-thickness: initial; text-decoration-style: initial; text-decoration-color: initial; clear: both; overflow: hidden;\">\n            <br>\n          <\/div>\n          <p>Prvi put u naru\u010dju<\/p>\n          <p>Nekako u to vrijeme dogodile su se dvije presudne stvari. Upoznala sam krasnu \u017eenu koja mi je dala neprocjenjiv savjet: \u201eAnamarija, ti si rodila Nikolu. Ti si njegova majka i prirodno je da si s njim povezana. Dokle god bude\u0161 poku\u0161avala ne zavoljeti svoje dijete, ne\u0107e\u0161 biti dobro. Dopusti sama sebi da ga voli\u0161, \u010dak i pod cijenu toga da se slomi\u0161 ako ga izgubi\u0161.\u201c Kada je Nikoli bilo tri mjeseca, iz inkubatora su ga premjestili u grijani kreveti\u0107. Ponudili su mi da ga, prvi put nakon ro\u0111enja, uzmem u naru\u010dje.<\/p>\n          <p>Dr\u017eala sam tu malu \u0161trucu na rukama i plakala satima. Bile su to prve suze nakon njegova ro\u0111enja. Isplakala sam sav strah, razo\u010daranje, tugu, gubitak. Plakala sam zato \u0161to sam, dr\u017ee\u0107i ga u rukama, shvatila da sam nepovratno vezana uz to malo bi\u0107e, zaljubljena u njega i da kre\u0107emo nesigurnom stazom zajedno. Ruka u ruci, tada i zauvijek. Kada je taj dio slagalice sjeo na svoje mjesto, sve je krenulo nabolje.<\/p>\n          <p>\n            <img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/kolibrici.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/nikola2-225x300-1.jpg\" width=\"225\" style=\"width: 225px;\" class=\"fr-dib fr-fic\">\n          <\/p>\n          <p>Kad do\u0111e ku\u0107i, bit \u0107e vam super<\/p>\n          <p>U jednom sam trenutku morala donijeti odluku ho\u0107u li Nikolu u budu\u0107nosti dovesti ku\u0107i ili \u0107e biti smje\u0161ten u ustanovu u kojoj \u0107e se brinuti o njemu, a ja \u0107u ga posje\u0107ivati. \u010cinilo mi se da se nalazim u nemogu\u0107oj situaciji. Znala sam: ako ga smjestim u neku ustanovu, to ne\u0107u pre\u017eivjeti, ali pomisao da dijete s otvorom na du\u0161niku prika\u010deno na kisik dovodim ku\u0107i zvu\u010dala mi je suludo. Neko vrijeme nisam mogla vjerovati da je to uop\u0107e opcija. Odluka je bila dodatno ote\u017eana time \u0161to sam postala samohrani roditelj kad je Nikola imao osam mjeseci.<\/p>\n          <p>Prepoznav\u0161i moj strah, sestra Mirjana iz Klai\u0107eve bolnice upoznala me s Martinom i Zoranom \u2013 iskusnim mamama koje su se u to vrijeme ve\u0107 nekoliko godina brinule o svojoj bolesnoj djeci kod ku\u0107e. Nikada im ne\u0107u mo\u0107i dovoljno zahvaliti \u0161to su u tom trenutku stale uz mene i pokazale mi da je \u017eivot s te\u0161ko bolesnim djetetom ne samo mogu\u0107 nego i prekrasan. Vodile su me za ruku dok sam malenim koracima u\u010dila kako se brinuti o svojem djetetu i podizale me svaki put kad bih posustala. Uporno su mi ponavljale: \u201eKad jednom do\u0111ete doma, bit \u0107e vam super.\u201c Danas znam da su bile u pravu. Nakon donesene odluke krenula sam na vi\u0161emjese\u010dnu edukaciju o njezi bolesnog djeteta i 13 mjeseci nakon ro\u0111enja Nikola je do\u0161ao ku\u0107i.<\/p>\n          <p>Ti si me nau\u010dio da vjerujem u \u010duda i da ljubav mora biti malo luda<\/p>\n          <p>Danas je Nikola trogodi\u0161nji fakin. Velika maza i razma\u017eenko. Ima najljep\u0161e crne o\u010di u gradu. Pred nama je duga\u010dak i nesiguran put. U\u010dimo hodati, u\u010dimo jesti, u\u010dimo govoriti, u\u010dimo\u2026 Ho\u0107emo li uspjeti \u2013 ne znam. Ho\u0107emo li poku\u0161ati i dati sve od sebe \u2013 sigurno! Jesam li udarila u veliki zid i ostala promijenjena zauvijek? O, da! Jesam li nau\u010dila velike \u017eivotne lekcije? O, da! Jo\u0161 ih uvijek u\u010dim, svaki dan. Ono \u0161to pouzdano znam, jest da sam na na\u0161em putu upoznala prekrasne ljude i stekla nove prijatelje.<\/p>\n          <p>Nikada se u \u017eivotu nisam smijala tako jako, tako \u010desto i tako iskreno. Bla\u017ea sam prema sebi i drugima. S lako\u0107om mogu odvojiti bitno od nebitnoga. Ne pro\u0111e ni dan da ne zahvalim Bogu na svim svojim blagoslovima. Ne pro\u0111e ni dan da ne zagrlim tisu\u0107u puta svoju djecu i ne ka\u017eem im da ih volim. Ne pro\u0111e ni dan da Nikoli ne otpjevam \u2013&nbsp;Ti si me nau\u010dio da vjerujem u \u010duda i da ljubav mora biti malo luda. Ti si me nau\u010dio tajne koje znaju oni koji ljubav nesebi\u010dno daju\u2026<\/p>\n          <p>Kolibri\u0107i<\/p>\n          <p>U studenom 2011. godine s jo\u0161 tri mame osnovala sam udrugu roditelja vitalno ugro\u017eene djece Kolibri\u0107i. \u017deljele smo roditeljima koji se tek susre\u0107u s izazovima brige za bolesno dijete pomo\u0107i u dvojbama koje su i nas svojevremeno mu\u010dile. Stres, tuga i krivnja poga\u0111aju svakog roditelja tako bolesnog djeteta. \u017delimo da u na\u0161oj udruzi prona\u0111u utjehu i uto\u010di\u0161te. \u017delimo da Kolibri\u0107i pomognu podizanju svijesti u dru\u0161tvu o ovom problemu. \u017delimo da ljudi shvate da djeca kao na\u0161a postoje i da \u017eive u obitelji.<\/p>\n          <p>Neka se zna da postoji hrpa ludih i hrabrih mama i ne\u0161to malo manje ludih i hrabrih tata koji su takvu djecu doveli ku\u0107i umjesto da ih ostave u ustanovi. Oni su svoje domove pretvorili u jedinice intenzivnog lije\u010denja i njima rije\u010d \u201eposaugati\u201c zna\u010di ne\u0161to potpuno drugo nego ostatku svijeta. Ne \u017eelimo da na\u0161e klince gledaju kao izvanzemaljce i ne \u017eelimo zauvijek slu\u0161ati komentare koji idu od sa\u017ealjenja do ga\u0111enja (a osobno ne znam \u0161to mi je od toga gore). Sve \u0161to ve\u0107ina ljudi vidi jest hendikep na\u0161ih klinaca. Nitko ne vidi dijete. To me ljuti!<\/p>\n          <p>Iza hendikepa se krije dijete!<\/p>\n          <p>Zato sam svaki dan u \u0161etnji, svaki dan ljudi gledaju mog Nikolu. Nakon \u0161to ga sretnu tisu\u0107u puta i vide hendikep, tisu\u0107u i prvi put vi\u0161e im nije tako stra\u0161an \u2013 pogledaju ga i shvate da se iza hendikepa krije dijete! Bolesno dijete, ali ipak samo dijete. Danas ponosno \u0161e\u0107em kvartom i gledam kako se otvaraju vrata frizeraja, apoteke, trgovine i ljudi se vesele i pitaju ga kako je. Kad se maknem iz kvarta, bitka opet po\u010dinje. Imam ja strpljenja! Voljela bih da ljudi shvate kako je takvo dijete istinski blagoslov, kako mo\u017ee oplemeniti \u017eivot svake osobe koju dotakne \u2013 samo ako mu se pru\u017ei \u0161ansa.<\/p>\n          <p>P.S. Pregledavam tekst koji sam napisala, ispravljam pravopisne pogre\u0161ke. Nikola mi sjedi u krilu, mazimo se. Moja princeza pokraj nas ple\u0161e i pjevu\u0161i: \u201e\u017divot je \u010darolija\u2026\u201c Mi smo sretna obitelj.<\/p>\n          <h1 style=\"text-align: center;\">\n            <span style=\"line-height: 2.0;\">&nbsp;<\/span>\n          <\/h1>\n        <\/div>\n      <\/div>\n    <\/section>\n    \n    \n    \n    \n  \n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedna od osniva\u010dica udruge Kolibri\u0107i, Anamarija Bartolin\u010di\u0107, mislila je da njezin Nikola zbog preranog poro\u0111aja ne\u0107e pre\u017eivjeti. No ono \u0161to je mogla biti tragedija, za Anamariju je postalo izazov. Unato\u010d savjetima lije\u010dnika, mali\u0161ana je dovela ku\u0107i i svoj \u017eivot promijenila iz temelja. A potom je osnovala udrugu roditelja vitalno ugro\u017eene djece kako bi pomogla i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":45,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1658"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1658"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1658\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1795,"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1658\/revisions\/1795"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kolibrici.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1658"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}